Ljubav prema sebi

Nije li zanimljivo koliko puno ljudi ima potrebu raditi na tome da zavoli sebe? 

 

Zar nije ljubav prema sebi urođena?  Na čemu onda to točno radimo?

 

Štogod da se dogodilo u procesu našega odrastanja što nas je uvjerilo da nismo vrijedni ljubavi, da ju ne zaslužujemo ili nemamo pravo, važno je da razumijemo da je to nije istina. 

Rođeni smo s osjećajem vlastite vrijednosti koji proizlazi iz samog postojanja. I vi upravo sada dok čitate ovaj tekst možete jedan dio svoje pažnje usmjeriti na tijelo i naći taj osjećaj u tijelu.

Ljubav prema sebi su misli, riječi i ponašanja koja činite iz te svijesti o vlastitoj vrijednosti. 

Dakle, kada želimo sebe više voljeti, radimo na:  

1. razumijevanju da nema “metra” za mjerenje vaše vrijednosti,

2. uživanju u izražavanju ljubavi prema sebi kroz riječi, misli i ponašanja koja potiču vaš razvoj i dobrostanje.  

Premda smo rođeni s osjećajem vlastite vrijednosti, oblikovani smo i iskustvima iz okoline. Vrlo rijetke su situacije u kojima su roditelji očuvali dječji osjećaj vlastite vrijednosti iz razloga što niti njima u djetinjstvu nije očuvan. Svaki put kada se roditelji obrate djetetu ne poštujući ga kao njima ravnopravnog čovjeka sa svim svojim potrebama, željama, osjećajima, razumijevanjima, osobnim granicama- daju mu poruku da nije dovoljno dobro i da ne vrijedi. Kada je to uobičajeni način obraćanja roditelja prema djetetu, ta poruka postaje djetetovo vjerovanje koje mu oblikuje životna iskustva. 

Iva je odrasla u patrijahalnoj obitelji u kojoj se znalo što je red i kako se ponašaju “dobra djeca”. Svaki put kada bi Iva izrazila neku svoju potrebu ili želju, roditelji bi proglasili njene potrebe nezrelim hirovima. Potpuno prirodno, takvo roditeljsko nerazumijevanje u Ivi je stvaralo tugu i frustraciju, na koju su roditelji odgovarali nepoštivanjem njenih osjećaja. Od siline osjećaja koje nije smijela unutar obitelji otvoreno proživljavati, njeno tijelo postajalo je sve napetije i bolnije. Želja da bude prihvaćena unutar obitelji dovela ju je do toga da je vrlo rijetko izražavala i svoje potrebe i osjećaje trudeći se držati pravila kako se ponašaju „dobra djeca”. Naravno da ovakvo ponašanje nije dovelo do roditeljskog odobravanja, ali neizražavanje sebe u Ivi je stvorilo veliku količinu nelagode i zdravstvene probleme. Ponekad ipak ne bi izdržala i viknula bi svoju potrebu riječima ili “neprimjerenim” ponašanjem, nakon čega bi ju šokirani roditelji zasuli s još više neugodnih osjećaja i objašnjavanja kako je “zločesta ili loša”.
U odrasloj dobi, Iva je u svojem unutarnjem dijalogu odbacivala životne ideje koje su joj se pojavljivale etiketirajući ih kao hirove, borila se sa nelagodnim osjećajima i nije si dopuštala izraziti ih, pokušavala se prilagođavati standardima okoline, a u odnosima je svoje stvarne potrebe zanemarivala. Život je za Ivu postajao beživotan i bolan. Upravo ta bol i zdravstveni problemi doveli su je do toga da više nije imala izbora nego usmjeriti pažnju na svoj unutarnji svijet i početi iscjeljivati sebe. Korak po korak radila je promjene i prihvaćala svoje potrebe, osjećaje i želje pokazujući sve više ljubavi prema sebi i učeći kako komunicirati sebe u odnosima. Lakoća života i ugoda došle su u Ivin život, kao i ideje koje je sada sa sviješću o vlastitoj vrijednosti, mogla i živjeti.

Ako tijekom svog odrastanja vaša okolina nije očuvala vaš osjećaj vlastite vrijednosti i naučila vas da je u redu izražavati ljubav prema sebi, morate to naučiti sami sebe- sada, ako želite živjeti dobro i isto to prenijeti svojoj djeci.

Kako ćete izražavati ljubav prema sebi? 

Sigurna sam da upravo sada možete navesti bar pet načina. Zapišite ih.
Možete početi s malim koracima, ako vam je neobično okupati se u samoljublju. Hoće li to biti vježbanjem nježnosti i samosuosjećanja prema sebi i drugima, njegovanjem svojeg tijela, zahvalnošću,  zaustavljanjem unutarnjeg kritičara i obraćanjem sebi s poštovanjem i ljubavlju, samoopraštanjem i razumijevanjem prema sebi, iskrenošću u izražavanju svojih osjećaja i stavova, zauzimanjem za sebe u unutarnjem dijalogu i u odnosima s drugima, postavljanjem prioriteta, činjenjem stvari koje volite… vi odlučite.

Počnite s malim promjenama koje možete učiniti odmah.

Možda će vam biti teže izražavati ljubav prema sebi kada se pojave “dijelovi” vas oko kojih sjedi sram ili krivnja. No, mislim da vam je već sada jasno da ste i vi čovjek, i vrlo vjerojatno ste napravili što i većina drugih ljudi. Imajte razumijevanja prema sebi, oprostite nježno, pokažite i tim dijelovima ljubav. Možda imate uz sebe osobu koja vas voli koja i vas može naučiti  kako voljeti te dijelove u sebi.  

 

MALI KORACI

Vježba samosuosjećanja

Stavite ruke na srce i dišite. Osjetite toplinu ruku i otkucaje srca. Osmijehite se svojemu srcu i pričekajte reakciju srca. S rukama na srcu, uputite si sljedeće rečenice:

Budi ispunjen/a ljubavlju i suosjećanjem.

Budi okružen/a ljubavlju i suosjećanjem.

Budi u miru.

Budi zdrav/a.

Živi s lakoćom.

I dišite i osjećajte.

 

Postavi pitanje

Uputite sebi pitanje: na koji način mogu upravo sada pokazati sebi da se volim?

S vremenom će vaša kreativnost u izražavanju ljubavi prema sebi i drugima zasjati.

 

Ljubav prema sebi osnovna je komponenta u vježbanju mindfulnessa koji možete učiti u  The Art of Mindfulness radionicama, a za mijenjanje vjerovanja manje vrijednosti i integraciju osjećaja možete dogovoriti i individualni termin i zakoračiti u život ispunjen ugodom i nježnošću