O meni

Lidija Jukić, mag.psih.

Želja za razumijevanjem unutarnjeg svijeta i utjecaja istog na društvenu i fizičku stvarnost, usmjeravala je moj dugogodišnji proces učenja i promjena. Nakon početnog medicinskog obrazovanja, diplomirala sam psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studiranja učila sam i razvijala se kroz brojna usavršavanja iz područja NLP-a, leadershipa, coachinga, integrativne tjelesno orijentirane terapije i  pune svjesnosti (mindfulnessa), stvarajući iskustva radom na sebi i s drugim ljudima u području razvoja osobnih potencijala.

Preseljenjem u Opatiju, moji učitelji postaju ti duhoviti mali mudri ljudi- djeca

Tijekom rada s djecom u vrtiću i osnovnoj školi, posvetila sam se razvoju vještine promatranja odnosa između odstupanja u razvoju djeteta i obiteljskog i drugih sustava čiji je dijete sudionik. Svoja zapažanja koristila sam za strukturiranje i provođenje individualne terapije djece i  savjetovanje roditelja. Uz brojna druga usavršavanja, posebnu strast probudio mi je ekološki pristup teorije senzorne integracije što me potaknulo da završim i stručno usavršavanje na Edukacijsko- rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Uz edukacijsku rehabilitatoricu i neuropsihologinju održavala sam praktične radionice za odgajatelje i psihologe za prepoznavanje poteškoća, osmišljavanje aktivnosti i didaktičkih materijala u svrhu poticanja razvoja djetetovih sposobnosti. Teorija senzorne integracije i dalje je osnova mojeg pristupa u radu s djecom.

Želju za doprinosom zajednici u kojoj živim i radim ostvarivala sam kroz sudjelovanje na različitim projektima udruga aktivnih u zajednicama u kojima sam živjela. U Opatiji uživam radeći s kreativnim timom udruge Srce za Volosko. Autorica sam projekta udruge za jačanje roditeljskih kompetencija i zaštitne uloge obitelji u razvoju djeteta- “KalenDar za obitelj”. Članica sam Hrvatske psihološke komore i učenica psihoterapijske Škole kibernetike i sistemske terapije. 

Inspira- priča o prostoru i perspektivi

Kada bi me pitali što je misija Inspire, to bi bilo:

stvaranje prostora unutar i izvan čovjeka u kojem se može odmarati, otkrivati i stvarati sebe, kroz savjetovanje i razvijanje vještina upravljanja konceptima (pažnjom, osjećajima, mislima i drugim konstruktima uma…).

Drugim riječima, ako osoba čita dugo jednu knjigu, pomažem joj odmaknuti pogled s knjige na cijelu knjižnicu u kojoj se nalazi. Tako je i vizija Inspire: neograničen broj perspektiva.

Trenutni temelji su na primjećivanju prostora, raznolikosti, izbora i jačanju povjerenja u vlastite snage i mrežu života. Svoju ulogu vidim kao facilitatora procesa promjene osobe, pa čak i ako je facilitacija ostvarena na način da osoba nakon što me upozna odluči da ipak nema potrebu za daljnjim susretima.

Primijeti prostor.