Integracija znači spajanje u jedno. Okupljanje odijeljenih elemenata u jedinstven sustav. Proces kojim se dopunjuje ili stvara neka cjelina.
Jedna riječ koja je otvorila škrinju s blagom u moj život…
Ako ste istraživali o razvoju živih bića, onda znate da je senzorna integracija proces kojim se osjeti organiziraju u cjelovitu percepciju sebe i okoline. Proces je to koji se odvija neprestano i temelj je spoznaje.
Znate i da dijete istraživanjem uči i razvija sve složenija ponašanja koja omogućuju da istražuje sve dalje od sigurne zone.
Koliko puta će dijete baciti žlicu na pod? Koliko puta će se pokušati popeti na kauč? Koliko puta će pasti i ustati se? -Koliko god puta je potrebno da bi se stvorilo znanje.
Integracija.
To je bila riječ koja oslobađa od koncepta „zapela sam u rutini, navici, obrascu, vjerovanju, prošlosti, sudbini, genetici”.
S idejom da, kao dijete, ponavljam iste radnje jer još nisam integrirala znanje, misli ne idu u smjeru zaključaka o sebi kako nešto mogu ili ne mogu, jesam ili nisam sposobna, ili promišljanja o tome kakav je svijet.
S idejom integracije pojavljuje se pitanje što učim u ovoj situaciji i kako da to učenje bude što potpunije i ugodnije. Koju sposobnost ili vještinu razvijam i što mi je potrebno da bi ju razvila? Koje osjećaji prevladavaju i koje je potrebno prihvatiti i izraziti da bi se integrirala? Koje ideje koje doprinose mojemu životu mogu stvoriti u ovome procesu? Koja nova znanja istražiti? Što mogu raditi drugačije nego prije? Koji ljudi iz moje okoline me mogu podržati u ovom procesu? Na koji način mogu biti samosuosjećajna i nježna u svojem unutarnjem dijalogu i prema svojemu tijelu dok prolazim kroz ovaj proces integracije?
Nagrada za završeni proces nikad ne izostane… Mudrost i unutarnje zadovoljstvo.
I neka nova ja i neki novi svijet.
Proces učenja životno predočeno u „Autobiografiji u pet kratkih poglavlja”
Prvo poglavlje
Hodam ulicom. Na ulici je duboka rupa. Upadam u nju. Izgubljena sam… Bespomoćna. Nije moja greška. Traje vječnost dok se ne izvučem.
Drugo poglavlje
Hodam istom ulicom. Na ulici je duboka rupa. Pretvaram se da je ne vidim. Ponovo upadam u nju. Ne mogu vjerovati da sam opet na istom mjestu. Ali to nije moja greška. Opet dugo traje dok se ne izvučem.
Treće poglavlje
Hodam istom ulicom. Na njoj velika rupa. Vidim da je još uvijek tu. Ipak upadam u nju… to je navika. Oči su mi otvorene. Znam gdje se nalazim. To je moja greška. Odmah se izvlačim iz rupe.
Četvrto poglavlje
Hodam istom ulicom. Na ulici duboka rupa. Zaobilazim je.
Peto poglavlje
Hodam drugom ulicom.