To ne znači da nešto nije u redu s tobom, već da tvoj sustav radi ono za što je prirodno dizajniran — štiti te. Kada kroz životna iskustva nije dobio dovoljno jasnih i ponavljajućih signala sigurnosti, živčani sustav ostaje u stanju pojačanog opreza.
Ne zato što je prijetnja nužno prisutna, nego zato što nema dovoljno unutarnjih i vanjskih potvrda da je sada sigurno.
Zato ostajemo u “modu preživljavanja” — budni, spremni i na oprezu, dok nas vlastiti sustav, na svoj način, pokušava zaštititi.