Neke vrtnje u krug ne razvijaju i nisu spirala u dubine, nego crpljenje unutarnjih snaga. I kako vrijeme ide iz tih začaranih krugova, zamki našega uma, postaje sve teže izaći.
Želimo li izaći iz krugova obrazaca koji nas iscrpljuju i štete nam, važno je znati da promjena kreće iznutra.
Činjenje vanjskih akcija u smislu promjene ponašanja zahtjeva veliki napor, a rijetko će dovesti do dublje promjene. Ono što nam ta akcija može pokazati (pod uvjetom da smo svjesni istraživači vlastitog iskustva i otvoreni za učenje) jest:
– koliko zapravo malo energije za takvu promjenu imamo (jedan od razloga jest jer je ta živčana energija, emocija, zarobljena u štetnom obrascu),
– vjerovanja koja imamo, a koja su u podlozi tog obrasca,
– ograničenja koja proizlaze iz tog obrasca,
– dalekosežnost utjecaja tog obrasca.
I samo to svjesno istraživanje donijet će neku promjenu, uvid ili širu perspektivu, no neće nas u potpunosti pomaknuti iz tog obrasca. Ono što hoće napraviti promjenu jest pokretanje te živčane energije i transformacija emocija, te stvaranje nove referentne točke unutar uma. Tada će se prirodno pojaviti nova ponašanja koja će potvrđivati i jačati to novo stanje bivanja.
S obzirom na to da smo generacije koje nisu odmalena učili kako prolaziti kroz emocije, a kamoli transformirati one koje kao napetosti, težinu ili bol osjećamo u tijelu, onda to moramo učiti u odrasloj dobi.
I to je dio psihoterapijskih procesa i zato su često same seanse divna životna iskustva.
Jer nas oslobađaju i dubinski trajno mijenjaju…
kada tako odlučimo.