Sve je međuovisno

 

Što je to u našem načinu percipiranja da ne vidimo međuovisnosti? Da ne vidimo da ne postoji nešto što je odvojeno od nečega drugog?

 

 

Promotrimo ovu ideju međuovisnosti na razini tijela kao sustava.

Kvantni valovi/čestice- atomi- molekule- organele- stanice- tkiva- organi- sustavi organa- TIJELOUM- obitelj- zajednica- populacija- ekosustav- biosfera- sustav Zemlje- Sunčev sustav- Mliječni put… Sve-mir.

Živi i „neživi” dijelovi sustava su nerazdvojno povezani unutar sustava Zemlje, baš kao i unutar sustava tijelouma. Ako se bilo koji dio sustava promijeni, promjene će se dogoditi u cijelom sustavu. Svi živi sustavi se neprestano mijenjanju i obnavljaju kako bi održavali svoju stabilnost i strukturu unutar širih sustava koji se neprestano mijenjaju.

Na isti način možemo promatrati i sustave našega uma koji vode unutarnje dijaloge, naše individualne umove koji su umreženi u socijalne stvarnosti obiteljskog sustava i kulture. Promjena u jednom dijelu sustava utječe na cijeli sustav.

Svi sustavi mijenjaju se stalno- istovremeno- u sadašnjosti. Razina glukoze u krvi, molekule emocija ili misli, ili temperatura mjesta gdje se nalazite, karantena, potresi… Vi kao sustav se mijenjate i pod utjecajem promjena u drugim sustavima. I ta promjena u vašem sustavu utječe na promjene u drugim sustavima.

Jeste li ikada razmišljali je li moguće točno odrediti gdje su vaše granice? Gdje točno povlačite „crtu” kada odjeljujete tijelo od uma ili sebe kao sustav od fizičke i mentalne okoline?

Pa ako ste se kad pitali ima li smisla osobni razvoj– možda će vam odgovor doći kroz razumijevanje međuovisnosti i ideje da promjena “na bolje” u vama mijenja sustave čiji ste dio. Na bolje.

MALI KORACI

Uočavajte međuovisnost u svojemu okruženju. Možete to činiti i dok vježbate disanje. Kontemplirajte o molekulama kisika koje razmjenjujete sa svojom okolinom.

Razmislite o potrazi za uzrocima i pitanju “zašto” u svojemu životu. 

Kako vam pitanja oblikuju život- 1.dio

 

 

Jeste li se ikada zapitali  kako  pitanja koja postavljate utječu na vaš život?

Razvijate li vještinu postavljanja pitanja?

Pitanja su ključ promjene jer pokreću naše unutarnje resurse u stvaranje odgovora. Nesvjesni um je beskrajna je riznica informacija i sve što je potrebno da bi dobili odgovore koje tražite jest postaviti pitanje. Nesvjesni um će pretraživati i kreativno povezivati informacije i u vašu svijest donijeti odgovor. Možda ćete dobiti odgovor u unutarnjem dijalogu, možda će vam tijekom dana pažnju privući nešto što prije ne biste ni primijetili što će vas dovesti do traženog odgovora, možda ćete razumjeti stara znanja na novi način ili dobiti što tražite kroz neku knjigu ili video koji će vam „zapeti za oko” ili kroz razgovor s nekom osobom. Svaki put kad postavite pitanje, um traži i stvara odgovor. Zato je važno razviti vještinu postavljanja kvalitetnih pitanja, jer postavljanjem nekvalitetnih, nekonstruktivnih možemo iz neke male stvari napraviti sebi veći problem.

Na primjer, ako upravo sada u tijelu imate neke neugodne osjećaje ili ste umorni, obratite pažnju na te senzacije i postavljate pitanja: Zašto se osjećam tako? Što nije u redu sa mnom? Zašto mi se ovo događa?

Primijetite kako ova pitanja mijenjaju vaše osjećaje i misli.

S ovim pitanjima vi ste upotrijebili svoj um kako bi pojačali stanje neugode i umora. Bolji način korištenja moći uma jest kroz postavljanje konstruktivnijih pitanja usmjerenih na rješenje, učenje i ugodu. Kako upravo sada mogu podržati sebe? Kako da se bolje razumijem? Što mi je upravo sada potrebno? Koja još konstruktivna pitanja mogu postaviti u ovom trenutku?

Predivno je što u cijelom ovom procesu postavljanja pitanja i stvaranja odgovora dolazimo u kontakt s vlastitom kreativnošću i stvaramo povjerenje u unutarnje resurse. Odgovori koje dobivamo su živi, autentični, naši.

 

MALI KORACI

Tijekom dana promatraj koja pitanja postavljaš u unutarnjem dijalogu. Ako primijetiš da postavljaš pitanja koja te ne vode k rješenju, reci u sebi: “Poništavam ovo pitanje.” i zapitaj se “Koje konstruktivno i bolje pitanje mogu postaviti u ovoj situaciji?”

Ljubav prema sebi

Nije li zanimljivo koliko puno ljudi ima potrebu raditi na tome da zavoli sebe? 

 

Zar nije ljubav prema sebi urođena?  Na čemu onda to točno radimo?

 

Štogod da se dogodilo u procesu našega odrastanja što nas je uvjerilo da nismo vrijedni ljubavi, da ju ne zaslužujemo ili nemamo pravo, važno je da razumijemo da je to nije istina. 

Rođeni smo s osjećajem vlastite vrijednosti koji proizlazi iz samog postojanja. I vi upravo sada dok čitate ovaj tekst možete jedan dio svoje pažnje usmjeriti na tijelo i naći taj osjećaj u tijelu.

Ljubav prema sebi su misli, riječi i ponašanja koja činite iz te svijesti o vlastitoj vrijednosti. 

Dakle, kada želimo sebe više voljeti, radimo na:  

1. razumijevanju da nema “metra” za mjerenje vaše vrijednosti,

2. uživanju u izražavanju ljubavi prema sebi kroz riječi, misli i ponašanja koja potiču vaš razvoj i dobrostanje.  

Premda smo rođeni s osjećajem vlastite vrijednosti, oblikovani smo i iskustvima iz okoline. Vrlo rijetke su situacije u kojima su roditelji očuvali dječji osjećaj vlastite vrijednosti iz razloga što niti njima u djetinjstvu nije očuvan. Svaki put kada se roditelji obrate djetetu ne poštujući ga kao njima ravnopravnog čovjeka sa svim svojim potrebama, željama, osjećajima, razumijevanjima, osobnim granicama- daju mu poruku da nije dovoljno dobro i da ne vrijedi. Kada je to uobičajeni način obraćanja roditelja prema djetetu, ta poruka postaje djetetovo vjerovanje koje mu oblikuje životna iskustva. 

Iva je odrasla u patrijahalnoj obitelji u kojoj se znalo što je red i kako se ponašaju “dobra djeca”. Svaki put kada bi Iva izrazila neku svoju potrebu ili želju, roditelji bi proglasili njene potrebe nezrelim hirovima. Potpuno prirodno, takvo roditeljsko nerazumijevanje u Ivi je stvaralo tugu i frustraciju, na koju su roditelji odgovarali nepoštivanjem njenih osjećaja. Od siline osjećaja koje nije smijela unutar obitelji otvoreno proživljavati, njeno tijelo postajalo je sve napetije i bolnije. Želja da bude prihvaćena unutar obitelji dovela ju je do toga da je vrlo rijetko izražavala i svoje potrebe i osjećaje trudeći se držati pravila kako se ponašaju „dobra djeca”. Naravno da ovakvo ponašanje nije dovelo do roditeljskog odobravanja, ali neizražavanje sebe u Ivi je stvorilo veliku količinu nelagode i zdravstvene probleme. Ponekad ipak ne bi izdržala i viknula bi svoju potrebu riječima ili “neprimjerenim” ponašanjem, nakon čega bi ju šokirani roditelji zasuli s još više neugodnih osjećaja i objašnjavanja kako je “zločesta ili loša”.
U odrasloj dobi, Iva je u svojem unutarnjem dijalogu odbacivala životne ideje koje su joj se pojavljivale etiketirajući ih kao hirove, borila se sa nelagodnim osjećajima i nije si dopuštala izraziti ih, pokušavala se prilagođavati standardima okoline, a u odnosima je svoje stvarne potrebe zanemarivala. Život je za Ivu postajao beživotan i bolan. Upravo ta bol i zdravstveni problemi doveli su je do toga da više nije imala izbora nego usmjeriti pažnju na svoj unutarnji svijet i početi iscjeljivati sebe. Korak po korak radila je promjene i prihvaćala svoje potrebe, osjećaje i želje pokazujući sve više ljubavi prema sebi i učeći kako komunicirati sebe u odnosima. Lakoća života i ugoda došle su u Ivin život, kao i ideje koje je sada sa sviješću o vlastitoj vrijednosti, mogla i živjeti.

Ako tijekom svog odrastanja vaša okolina nije očuvala vaš osjećaj vlastite vrijednosti i naučila vas da je u redu izražavati ljubav prema sebi, morate to naučiti sami sebe- sada, ako želite živjeti dobro i isto to prenijeti svojoj djeci.

Kako ćete izražavati ljubav prema sebi? 

Sigurna sam da upravo sada možete navesti bar pet načina. Zapišite ih.
Možete početi s malim koracima, ako vam je neobično okupati se u samoljublju. Hoće li to biti vježbanjem nježnosti i samosuosjećanja prema sebi i drugima, njegovanjem svojeg tijela, zahvalnošću,  zaustavljanjem unutarnjeg kritičara i obraćanjem sebi s poštovanjem i ljubavlju, samoopraštanjem i razumijevanjem prema sebi, iskrenošću u izražavanju svojih osjećaja i stavova, zauzimanjem za sebe u unutarnjem dijalogu i u odnosima s drugima, postavljanjem prioriteta, činjenjem stvari koje volite… vi odlučite.

Počnite s malim promjenama koje možete učiniti odmah.

Možda će vam biti teže izražavati ljubav prema sebi kada se pojave “dijelovi” vas oko kojih sjedi sram ili krivnja. No, mislim da vam je već sada jasno da ste i vi čovjek, i vrlo vjerojatno ste napravili što i većina drugih ljudi. Imajte razumijevanja prema sebi, oprostite nježno, pokažite i tim dijelovima ljubav. Možda imate uz sebe osobu koja vas voli koja i vas može naučiti  kako voljeti te dijelove u sebi.  

 

MALI KORACI

Vježba samosuosjećanja

Stavite ruke na srce i dišite. Osjetite toplinu ruku i otkucaje srca. Osmijehite se svojemu srcu i pričekajte reakciju srca. S rukama na srcu, uputite si sljedeće rečenice:

Budi ispunjen/a ljubavlju i suosjećanjem.

Budi okružen/a ljubavlju i suosjećanjem.

Budi u miru.

Budi zdrav/a.

Živi s lakoćom.

I dišite i osjećajte.

 

Postavi pitanje

Uputite sebi pitanje: na koji način mogu upravo sada pokazati sebi da se volim?

S vremenom će vaša kreativnost u izražavanju ljubavi prema sebi i drugima zasjati.

 

Ljubav prema sebi osnovna je komponenta u vježbanju mindfulnessa koji možete učiti u  The Art of Mindfulness radionicama, a za mijenjanje vjerovanja manje vrijednosti i integraciju osjećaja možete dogovoriti i individualni termin i zakoračiti u život ispunjen ugodom i nježnošću

Integracija mudrosti

Integracija znači spajanje u jedno. Okupljanje odijeljenih elemenata u jedinstven sustav. Proces kojim se dopunjuje ili stvara neka cjelina. 

Jedna riječ koja je otvorila škrinju s blagom u moj život… 

 

Ako ste istraživali o razvoju živih bića, onda znate da je senzorna integracija proces kojim se osjeti organiziraju u cjelovitu percepciju sebe i okoline. Proces je to koji se odvija neprestano i temelj je spoznaje.

Znate i da dijete istraživanjem uči i razvija sve složenija ponašanja koja omogućuju da istražuje sve dalje od sigurne zone.

Koliko puta će dijete baciti žlicu na pod? Koliko puta će se pokušati popeti na kauč? Koliko puta će pasti i ustati se? -Koliko god puta je potrebno da bi se stvorilo znanje.

Integracija.

To je bila riječ koja oslobađa od koncepta „zapela sam u rutini, navici, obrascu, vjerovanju, prošlosti, sudbini, genetici”.

S idejom da, kao dijete, ponavljam iste radnje jer još nisam integrirala znanje, misli ne idu u smjeru zaključaka o sebi kako nešto mogu ili ne mogu, jesam ili nisam sposobna, ili promišljanja o tome kakav je svijet.

S idejom integracije pojavljuje se pitanje što učim u ovoj situaciji i kako da to učenje bude što potpunije i ugodnije. Koju sposobnost ili vještinu razvijam i što mi je potrebno da bi ju razvila? Koje osjećaji prevladavaju i koje je potrebno prihvatiti i izraziti da bi se integrirala? Koje ideje koje doprinose mojemu životu mogu stvoriti u ovome procesu? Koja nova znanja istražiti? Što mogu raditi drugačije nego prije? Koji ljudi iz moje okoline me mogu podržati u ovom procesu? Na koji način mogu biti samosuosjećajna i nježna u svojem unutarnjem dijalogu i prema svojemu tijelu dok prolazim kroz ovaj proces integracije?

Nagrada za završeni proces nikad ne izostane… Mudrost i unutarnje zadovoljstvo.

I neka nova ja i neki novi svijet.


Proces učenja životno predočeno u „Autobiografiji u pet kratkih poglavlja”

Prvo poglavlje

Hodam ulicom. Na ulici je duboka rupa. Upadam u nju. Izgubljena sam… Bespomoćna. Nije moja greška. Traje vječnost dok se ne izvučem.

Drugo poglavlje

Hodam istom ulicom. Na ulici je duboka rupa. Pretvaram se da je ne vidim. Ponovo upadam u nju. Ne mogu vjerovati da sam opet na istom mjestu. Ali to nije moja greška. Opet dugo traje dok se ne izvučem.

Treće poglavlje

Hodam istom ulicom. Na njoj velika rupa. Vidim da je još uvijek tu. Ipak upadam u nju… to je navika. Oči su mi otvorene. Znam gdje se nalazim. To je moja greška. Odmah se izvlačim iz rupe.

Četvrto poglavlje

Hodam istom ulicom. Na ulici duboka rupa. Zaobilazim je.

Peto poglavlje

Hodam drugom ulicom.

Navike i svjesnost

 

 

 

 

 

Radeći stvari na isti način postižu se isti rezultati. 

Navika je ponavljajući, nesvjesni uzorak ponašanja stečen učestalim ponavljanjima. Bez navika je nemoguće živjeti, važne su jer omogućuju uštedu energije te olakšavaju donošenje odluka stavljajući pojedine radnje na autopilot. Većina ljudi živi na autopilotu, oko 47% budnog vremena funkcioniramo samo kroz navike. Navike koje pridonose našem životu nije potrebno mijenjati. Bit rada s navikama leži u mijenjanju navika koje su destruktivne za nas. Što više upravljamo lošim navikama, to više upravljamo svojim životom.

Usvajanje nove navike je izlazak iz zone udobnosti, prostora u kojem se aktivnosti i ponašanja uklapaju u rutinu. Rutinsko ponašanje minimalizira stres i rizik. U našoj zoni udobnosti imamo osjećaj prisnosti, sigurnosti i povjerenja. Kada izađemo iz zone udobnosti, riskiramo i otvaramo se mogućnosti stresa i tjeskobe.

Malo zdravog stresa zapravo djeluje poticajno i omogućuje osobni rast te pruža motivaciju za djelovanje.

Kako bismo doživjeli napredak pametno je i nužno izaći iz svoje zone udobnosti i promijeniti navike.

Što je potrebno kako bi promijenili naviku?

Svi koji su pokušali mijenjati dugogodišnju naviku znaju kako to nije tako jednostavan proces. Zato je važno pripremiti se na promjenu i biti svjestan da će ovaj proces zahtjevati našu pozornost i energiju, što će značiti da ćemo trebati dobro rasporediti svoje resurse kako bi i druga područja našega života dobro funkcionirala. 

Koraci za pripremu:

  1. Prepoznati petlju navike- znak(okidač)- rutinu- nagradu

  2. Istražiti volju za promjenom- koje su dobrobiti od promjene ove navike? Kako će se promjena ove navike odraziti na čitav moj unutarnji sustav i sustav u kojem se nalazim? 

  3. Jasno definirati ishod promjene- novu rutinu navike uzmajući u obzir da ova rutina obuhvaća cijeli naš sustav i da njome gradimo i novu sliku o sebi- novi identitet (npr. identitet pušača mijenjamo identitetom nepušača, neaktivne osobe u aktivnog rekreativca, osobe koja ujutro prije kavu u osobu koja pije toplu limunadu…)

  4. Odrediti nagradu za prijeđene korake i postignute uspjehe

  5. Vježbati novu rutinu

Tijekom vježbanja nove rutine, pogotovo u trenucima kada ste na izmaku snage, navečer ili kada ste pod većim stresom, vjerojatno je da ćete se vratiti na staru naviku. Budite blagi prema sebi i neka vam ta situacija posluži kao prostor za učenje i pripremu, i ne odustajte od promjene navike. U savladavanju otpora, odgađanja i stresa prilikom mijenjanja navike mogu vam pomoći vježbe mindfulnessa. Već samim promatranjem i unošenjem svjesnosti u postojeću naviku, ona se dekonstruira i lakše se čine promjene.

Odnosi

Navike se odvijaju na autopilotu. Nakon što se petlja navike okine, rutina se odvija automatski. Konstruktivna rutina omogućava građenje čvrstog i stabilnog odnosa, no previše rutine može naštetiti odnosu. Što se događa u odnosu u kojemu je naše ponašanje automatsko? Kada se u komunikaciji s drugom osobom uvijek krećemo dobro uhodanim putovima? Kada se u svojem unutarnjem dijalogu uvijek vrtimo u istim pričama? Kada je naše ponašanje uvijek predvidljivo? Kada svoje sugovornike, partnere, djecu doživljavamo kako smo naviknuli, kada ne primjećujemo i ne uživamo u njihovim promjenama? Što  kada u odnosu imamo naviku komunikacije i ponašanja koje nam šteti? 


MALI KORACI

Zapitajte se: koja je to najmanja nepoželjna stvar koju želim promijeniti, a mogu početi upravo sada? 

Prepoznajte okidače, rutinu i nagradu. Razmotrite koju drugu rutinu želite i kako će se ova promjena odraziti na cijeli vaš sustav. Provjerite i koje su situacije kritične gdje postoji mogućnost da se vratite staroj rutini i što ćete učiniti u tim situacijama. Odredite nagradu i zamolite nesvjesne resurse da vas podrže u ovom procesu promjene. I krenite.

Prostor

– neograničena protežitost, ukupnost odnosa u svim dimenzijama i pravcima

– zajedno s vremenom osnovni oblik ili kategorija postojanja materijalnog svijeta

– razmak

 

Pitanje za promišljanje: Što je prostor?

Važnost vanjskog prostora vidimo kada nam ga netko smanjuje- koliko osjećamo neugodu i tjeskobu. Isto doživljavamo i kada je naš unutarnji prostor ograničen percepcijom da nemamo drugih izbora, manjkom perspektiva. Uhvaćeni u toj percpeciji počinjemo osjećati tjeskobu i neugodu, nedostaje nam zraka i javlja se jaka želja da se oslobodimo i pobjegnemo od svega.

Naš unutarnji prostor je prostor u kojemu jednostavno možemo biti. Biti baš takvi kakvi jesmo. Unutarnji prostor je naša unutarnja sloboda. Svaki put u životu kada osjećamo da ne možemo biti kakvi jesmo, nego od sebe zahtijevamo ponašanje i razmišljanje na drugačiji način, ograničavamo naš unutarnji prostor. Vrlo često te granice dolaze iz vjerovanja na razini društva koje nikad ne propitkujemo. Želimo pobjeći od neugode zbog ograničenog unutarnjeg prostora ponašajući se i nastojeći se promijeniti kako bi bili „kakvi bi trebali biti”. Ima humora u tome.

Ograničavajući si unutarnji prostor smanjujemo mjesto gdje možemo samo biti…

Ključno za pronalaženje unutarnjeg prostora- naše unutarnje slobode, jest primjećivanje tih ograničenja. Primjećivanjem dajemo prostora sebi da budemo kakvi jesmo, da imamo drugačije reakcije i da dijaloge u glavi ne uzimamo ozbiljno.

Ponovnim dobivanjem unutarnjeg prostora dobivamo mudrosti i mir uma koje dolaze s tom prostranošću i manjkom ograničenja. N. Williams

MALI KORACI

Vježbajte primijećivanje prostora podizanjem pogleda prema širini neba, promatranjem i osjećanjem zraka u prostoriji, primjećivanjem prostora između stvari, između misli… 

Vježbama The Art of Mindfulness ili tijekom individualnog rada kroz Savjetovanje učimo kako proširiti svoj unutarnji prostor. 

The Art of Mindfulness
Savjetovanje

Stresite se smijehom…

U svim kulturama osmjesi izražavaju ugodu i sreću. Smijeh nam je urođen, svaka beba se počne smijati u dobi od četiri mjeseca. Duga je i povijest koja govori o smijehu i humoru kao učinkovitom u liječenju i prevenciji bolesti, no negdje usput ostalo je zanemareno njegovo djelovanje…

 

Istraživanja pokazuju da smijeh ima mnoge korisne fiziološke učinke. Snižava krvni tlak, poboljšava imuniloški sustav i oslobađa prirodne lijekove protiv bolova (endorfine) te prirodni antidepresiv (serotonin).  Ljudi koji se od srca smiju žive, u prosjeku, sedam godina dulje od onih koji nemaju naviku smijanja. Osmijeh na vašem licu tjera ljude da vas doživljavaju kao privlačniju osobu, nekoga tko im se sviđa, a korištenjem humora u poučavanju postiže se i bolje učenje. Kako bi uživali u ugodnom raspoloženju i dobrobitima smijeha, u svijetu postoje i grupe zajedničkog smijanja- “joge smijeha”.

Upotrijebite humor u stresu

Često možemo čuti kako je stres najčešći razlog narušenosti zdravlja. Stres je stanje poremećene psihofizičke ravnoteže, priprema organizma za suočavanje sa izazovnim situacijama iz okoline, stanje u kojem je tijelo preplavljeno hormonima koji djeluju na sustave tijela kako bi stvorili potrebnu dodatnu energiju. Stresna situacija je svaka situacija koja zahtjeva pojačanu prilagodbu organizma, bez obzira je li neugodna ili ugodna. Svako izlaženje iz zone udobnosti predstavlja stres, no bez toga nema ni novih učenja niti promjena u životu. Ako na stres reagiramo napetošću, zabrinutošću i osjećamo se kao da smo pod prijetnjom, stvaramo dodatne zahtjeve za organizam, a duljim trajanjem takvo stanje može ozbiljno narušiti zdravlje. Ako tijekom stresne situacije uspijevamo ipak ostati opušteniji, sva pripremljena energija tijela usmjerit će se u nadvladavanje izazova ili traženje podrške od drugih ljudi.

Čovjek nije uznemiren zbog samih stvari, nego zbog svog shvaćanja istih.  Epiktet

Velika većina svakodnevnih stresnih situacija izvire iz stresnih misli, kada razmišljajući kako će stvari krenuti naopako doživljavamo strahove i tjeskobu.  Samim osluškivanjem vlastitih misli, izgovorenih i neizgovorenih, kao da slušamo dobrog komičara, možemo primjetiti kako su često iracionalne i same po sebi- vrlo duhovite. Humor je zato odličan način za stvaranje odmaka od stresne situacije dajući tako drugačiju, realniju perspektivu i omogućavajući brže i lakše rješavanje problema koji dovodi do stresa, a budući da se smijemo ne mogu nas preplaviti ni neugodni osjećaji. 

Sve te utjecaje smijeha i humora tijekom stresnih situacija pokazuju i promjene u tijelu. Humor i smijeh stimuliraju fiziološke sustave koji smanjuju razinu hormona stresa, kortizola i noradrenalina, i povećavaju aktivaciju dopaminskog sustava nagrađivanja stvarajući tako osjećaj ugode i zadovoljstva, pojačavajući i motivaciju, fokus te sposobnost učenja.

Ako smijanje ima tako očit pozitivan učinak na nas i one oko nas, možda bismo se trebali “ozbiljno” posvetiti cjeloživotnom smijanju. 

Smijeh je zarazan. Kada se smijete, pa čak i kada samo rastegnete usne kao da se smijete, mišići lica šalju povratnu informaciju u mozak i vaši osjećaji se mijenjaju. Kako bi isprobali učinke smijanja, obraćajte pažnju na izraz svog lica i kada uočite da niste nasmijani, lagano razvucite usne. Već blagi osmjeh “Mona Lise” bit će dovoljan…

Dubokim trbušnim disanjem do duboke opuštenosti

Naš način disanja predstavlja način na koji živimo… a većina odraslih ljudi koristi samo jednu trećinu dišnog sustava za proces disanja. Kako vi dišete?

 

Prirodno dišu mala djeca i životinje kod kojih se vidi da se najveći pokreti tijekom disanja događaju u području trbuha. Za razliku od male djece, odrasli ljudi uglavnom dišu „prsno”, koristeći samo manji gornji dio pluća, a tijekom stresnih i zahtjevnih situacija, disanje se ne produbljuje u donje dijelove pluća nego zaustavlja ili ubrzava stvarajući dodatne napore za organizam. 

Prirodno disanje je trbušno disanje tijekom kojeg se prilikom udaha ošit spušta prema dolje otvarajući prostor širenju donjeg dijela pluća, te se shodno tome širi i trbuh. Prilikom izdaha se ošit podiže istiskujući zrak iz pluća te se trbuh spušta.

Ošit ne može funkcionirati ako je naš živčani sustav opterećen stresovima i strahovima. Rad ošita sputavaju i sve napetosti nakupljene u mišićima, tetivama i ligamentima. Za razliku od većine mišića u tijelu, koji su svi vezani za krute, bazične kosti ili one pomične, ošit nije. On je umetnut između donjih rebara i kralježnice, neposredno uz psoas mišić, no ne oblaže niti jednu kost posebno, a pridržava ga njegova središnja tetiva smještena odmah ispod srca. Da bi ošit funkcionirao kako treba, ne samo da psihički moramo biti neopterećeni, već nam i kralježnica, kao i zdjelica, moraju biti zdravi i pokretni, a držanje pravilno. Napetosti koje se nalaze oko organa u trbuhu, kao posljedica stresa, potiskivanja osjećaja i loših navika, nepovoljno utječu na ošit.

Svi nesvjesno dišemo na način koji nas štedi od konfrontacije s fizičkim i psihičkim nelagodama.

Zbog slabog rada ošita i zgrčenosti trbušnih mišića dišemo gornjim dijelom pluća. Budući da su prsa i ključne kosti djelomično nepokretne, takvo disanje zahtjeva dodatno naprezanje mišića i energiju. I unatoč cijeloj toj aktivnosti kako bi udahnuli, često nam nedostaje kisika jer je potencijal gornjeg dijela pluća znatno manji nego donjeg. Kako bi zadovoljili potrebu za kisikom i opuštanjem napetosti, nastojimo produbiti dah još jačim podizanjem prsnog koša, no to i dalje nije duboki udah, i umjesto opuštanja, samim takvim disanjem stvaramo dodatne napetosti i tjeskobu.

Disanje i autonomni živčani sustav

O disanju ne moramo razmišljati jer je pod kontrolom autonomnog ili vegetativnog živčanog sustava koji upravlja funkcijama koje su zajedničke svim živim bićima, inervira sve unutarnje organe, sve glatke mišiće i žlijezde, te srčani mišić. Ovaj živčani sustav radi autonomno, bez voljne kontrole, i dijeli se na simpatički i parasimpatički, te intramuralni- crijevni živčani sustav koji obuhvaća vlakna simpatikusa i parasimpatikusa unutar crijeva. Simpatikus i parasimpatikus djeluju suprotno na jedan organ te su kod zdravog organizma u određenoj ravnoteži. Simpatički živčani sustav aktivira se kao odgovor na obranu organizma, odnosno on ubrzava srčani ritam i kontraktibilnost mišića, uzrokuje dilataciju bronha, oslobađanje glukoze iz jetre te pojačava snagu mišića. Parasimpatički sustav usporava srčani ritam, snižava krvni tlak, poboljšava probavu i usporava disanje. Simpatički sustav je zadužen za „borba ili bijeg” reakcije, a parasimpatički omogućuje tijelu da se odmori.

U situacijama trajne emocionalne i mentalne opterećenosti, produženim situacijama stresa, simpatički sustav je stalno aktiviran bez normalne aktivacije parasimpatičkog sustava. 

Kao rezultat na pojačanu aktivnost simpatičkog sustava, aktivira se i cijeli imunološki sustav te nastaju upalni procesi u tijelu. (Ova neravnoteža može dovesti i do neurotoksičnih promjena u mozgu te ga, između ostalog, učiniti osjetljivijim i na depresiju.)

Obračunavanje sa stresom ne nudi izlaz.

Trbušno disanje i duboki odmor

Glavna funkcija parasimpatičkog sustava jest osiguravanje životnih funkcija u stanju mirovanja, tijekom odmora i oporavka organizma. Oko 90% parasimpatičkih vlakana dolazi u organe putem lutajućeg živca (n. vagus). Disanje ošitom stimulira lutajući živac. Bilo koji način dubokog, sporog, trbušnog disanja, stimulira lutajući živac i aktivira parasimpatički živčani sustav.Kada se tijekom disanja pojavi opuštenost i ugoda, znači da je parasimpatički sustav uključen te je omogućen oporavak organizma.

Disanje ošitom održava zdrav kardiovaskularni, dišni, imunološki i probavni sustav, poboljšava raspoloženje, fokus, sposobnost učenja i pamćenja, povećava razinu energije, poboljšava tjelesno držanje i čini nas mlađima.

Prilikom ponovnog učenja disanja ošitom važno je da postoji namjera bez napora, odnosno da trudom i naporom ne uključujemo simpatički živčani sustav kako bi uključili parasimpatički. Kako bi to postigli, nužno je da vježbamo usmjeravanje pozornosti. Ciklus treninga The Art of Mindfulness uz grupnu podršku usmjeren je na postupno uvježbavanje usmjerene pozornosti i disanja.

 

MALI KORACI:

Zijevnite. Opušteno i potpuno zijevnite kao pred spavanje. 
Sada kada znate kako izgleda trbušni udisaj, možete ga u početku vježbati zijevanjem. Samo pazite- počet će vam se i spavati. 🙂


Lezite sa savijenim nogama u koljenima tako da stopala dodiruju pod. Stavite dlanove na pupak i svakim udisajem opušteno “punite trbuh zrakom”.

U unutarnjem dijalogu recite svojemu tijelu: “sada možeš disati opušteno i duboko u trbuh” i prepustite se. 

The Art of Mindfulness